Na tradicionalnoj muslimanskoj sahrani (dženazi) svog oca Faruka Vakupe, 16-godišnjak Fikret čuje da je njegov otac ostao dužan novac Hamidu, čovjeka za kojeg on nikad nije čuo. Hamid na sahrani ne želi da oprosti sve pokojniku dok mu dug, koji je sada prešao sa oca na sina, ne bude vraćen. Ovaj čin se u Bosni često ne primjenjuje na dženazi, jer se smatra potpuno ponižavajućim. Fikret i njegova porodica postaju predmet podsmijeha. On, koji je praktično još dijete, odlučuje da „otkupi dušu svog oca“. U želji da vrati očev dug i da osigura oproštaj, on ulazi u stvarni svijet Sarajeva, u kojem vladaju poslijeratni haos, bijeda i siromaštvo, i postaje idealna meta za dvojicu korumpiranih policajaca koji žele da mu „pomognu“: odlučuju da on čuva kidnapovanu djevojku.